Sidrene cijene 2026.: što poduzetnici trebaju znati

Odluke su objavljene 11. rujna, a trebale su stupiti na snagu već 1. listopada 2026. Poduzetnicima je tako ostavljeno manje od tri tjedna da protumače nova pravila, utvrde koje se obveze na njih odnose, prilagode cjenike, prodajna mjesta, oglase, mrežne stranice i informatičke sustave te organiziraju redovito ažuriranje i čuvanje podataka.

Tek nakon donošenja odluka Ministarstvo gospodarstva počelo je objavljivati dodatna pojašnjenja. Zatim je 29. rujna — samo dan prije nego što su odluke trebale početi proizvoditi učinke — Vlada pomaknula početak njihove primjene na 17. studenoga 2026.

Takav slijed događaja teško se može nazvati kvalitetno pripremljenim regulatornim procesom. Kada se obveza koja obuhvaća gotovo cjelokupnu maloprodaju i velik broj pružatelja usluga najprije donese uz iznimno kratak rok, potom naknadno tumači, a neposredno prije početka primjene odgađa, poduzetnicima se šalje poruka pravne i poslovne nesigurnosti.

Odluke nisu ukinute — samo je odgođena njihova primjena

U javnosti se često može čuti da je Vlada povukla ili opozvala odluke. Pravno gledano, to nije točno.

Vlada je izmijenila samo datum njihova stupanja na snagu: umjesto 1. listopada, obje bi se odluke trebale primjenjivati od 17. studenoga 2026. Referentni datum za sidrenu cijenu, 10. rujna 2026., ostao je nepromijenjen. Za ranije obuhvaćene skupine proizvoda i dalje ostaje referentni datum 2. svibnja 2025.

Drugim riječima, Vlada je povukla kočnicu, ali nije odustala od mjere. Poduzetnici su dobili dodatno vrijeme, no nisu dobili konačno i potpuno razrađen sustav. Ministarstvo je istodobno najavilo pravilnike kojima će se detaljnije urediti način isticanja bazne cijene te sadržaj i način objave cjenika.

To otvara sasvim opravdano pitanje: zašto je široka i tehnički zahtjevna obveza uopće donesena prije nego što su sva pravila njezine provedbe bila jasno određena?

Što je sidrena cijena?

Sidrena cijena službeni je, pojednostavljeni naziv za dodatnu maloprodajnu cijenu koju poduzetnik mora prikazati uz trenutačnu cijenu proizvoda ili usluge.

Za proizvode i usluge koji ranije nisu bili obuhvaćeni ovom mjerom, sidrena cijena jest redovna maloprodajna cijena koja se primjenjivala 10. rujna 2026., bez posebnih oblika prodaje poput akcija i sniženja.

Primjerice, ako je redovna cijena frizerske usluge 10. rujna iznosila 20 eura, a nakon toga je povećana na 22 eura, uz aktualnu cijenu od 22 eura trebala bi se isticati i cijena od 20 eura s pripadajućim datumom.

Sidrena cijena:

• nije najviša dopuštena cijena
• ne zamrzava cijenu proizvoda ili usluge
• ne zabranjuje poduzetniku promjenu cijene
• ne zamjenjuje obvezu isticanja najniže cijene u prethodnih 30 dana kod sniženja
• služi kao povijesna referentna točka za usporedbu s aktualnom cijenom.

Za hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo koji su već bili obuhvaćeni ranijom odlukom zadržava se sidrena cijena koja je vrijedila 2. svibnja 2025. Za njih se ne uvodi još jedna dodatna cijena s datumom 10. rujna 2026.

Tko su obveznici?

Prema tekstu odluke, obveza se odnosi na sve registrirane trgovce na malo i registrirane pružatelje usluga na području Republike Hrvatske kada proizvode ili usluge nude potrošačima.

To znači da se mjera ne odnosi samo na velike trgovačke lance. Njome su, među ostalima, obuhvaćeni i:

• obrti i trgovačka društva koja prodaju robu građanima
• frizerski, kozmetički, beauty i wellness saloni
• autoservisi, servisi uređaja i druge popravljačke djelatnosti
• ugostitelji i drugi pružatelji usluga potrošačima
• fitness centri, treneri i edukatori koji usluge nude građanima
• privatne ordinacije i drugi pružatelji usluga, ako njihove cijene nisu uređene posebnim propisima ili izuzete službenim pojašnjenjima
• OPG-ovi kada proizvode prodaju u maloprodaji krajnjim potrošačima
• internetske trgovine i drugi poduzetnici koji posluju s građanima.

Nema općeg izuzeća prema veličini poduzetnika, broju zaposlenih, prihodu ili broju proizvoda i usluga.

U praktičnom smislu riječ je o B2C poslovanju, odnosno prodaji građanima kao potrošačima. Poduzetnici koji proizvode ili usluge pružaju isključivo drugim poslovnim subjektima ili javnopravnim tijelima ne ističu maloprodajne cijene potrošačima. Ipak, izrazito široka formulacija prvotne odluke bila je jedan od razloga zbog kojih su bila potrebna naknadna pojašnjenja.

Ministarstvo je dodatno pojasnilo određene iznimke. Primjerice, dodatna cijena ne primjenjuje se na cijene smještaja prikazane u vlastitim rezervacijskim sustavima ni na posredničkim platformama za iznajmljivanje smještaja. Profil na društvenoj mreži ne smatra se mrežnom stranicom u smislu obveze objave digitalnog cjenika.

Gdje se sidrena cijena mora isticati?

Sidrena cijena mora biti jasno, vidljivo i čitljivo istaknuta uz važeću maloprodajnu cijenu:

• na prodajnom ili uslužnom mjestu
• na cjeniku, polici, etiketi ili drugoj oznaci cijene
• na promotivnim lecima i plakatima
• u digitalnim oglasima u prodajnom ili uslužnom objektu
• u vanjskom oglašavanju
• na mrežnim stranicama kada se na njima ističe cijena.

Za proizvode ili usluge čija se konačna cijena oblikuje prema zahtjevu kupca, Ministarstvo je pojasnilo da se dodatna cijena iskazuje za pojedinačne elemente na temelju kojih se konačna cijena izračunava, primjerice za sat rada ili cijenu po četvornome metru.

Upravo kod individualiziranih i složenih usluga postaje očito koliko je teško jedno pravilo namijenjeno klasičnoj maloprodaji jednako primijeniti na različite poslovne modele.

Digitalni cjenik: zasebna i tehnički zahtjevna obveza

Istodobno sa sidrenim cijenama donesena je i posebna odluka o objavi cjenika proizvoda i usluga. Poduzetnik koji već ima mrežnu stranicu morao bi na njoj objaviti cjenik u CSV ili XML formatu pogodnom za automatsku obradu podataka.

Za trgovce je predviđeno ažuriranje cjenika svakoga radnog dana najkasnije do 8 sati, dok ga pružatelji usluga ažuriraju pri svakoj promjeni cijena, također najkasnije do 8 sati na dan početka primjene promjene. Prethodno objavljeni cjenici moraju ostati dostupni 30 dana.

Riječ je o obvezi koja za mnoge mikro i male poduzetnike nije tek jednostavno dodavanje jedne brojke u postojeći cjenik. Ona može zahtijevati prilagodbu programa, izradu izvoza podataka, intervenciju administratora mrežne stranice, novu organizaciju rada te dodatne troškove.

Posebno je zanimljivo da PDF, fotografija ili obična tablica na mrežnoj stranici nisu dovoljni. Traži se strojno čitljiva datoteka koju mogu automatski preuzimati i obrađivati računalni programi. Time se otvara pitanje je li stvarni fokus mjere samo bolje informiranje pojedinačnog potrošača ili i stvaranje velike baze podataka za automatizirano praćenje cijena.

Zašto je prvotni rok bio neprovediv?

Problem nije samo u duljini roka, nego i u opsegu promjena koje je u tom roku trebalo provesti.

U manje od tri tjedna poduzetnici su trebali:

• sačuvati i provjeriti povijesne cijene na referentni datum
• razlikovati redovne od akcijskih cijena
• utvrditi koji se referentni datum primjenjuje na koji proizvod
• prilagoditi sve fizičke i digitalne oznake cijena
• uskladiti mrežne trgovine, oglase i promotivne materijale
• izraditi CSV ili XML datoteke propisanog sadržaja
• organizirati njihovo ažuriranje i arhiviranje
• riješiti specifične slučajeve proizvoda i usluga bez unaprijed utvrđene cijene
• protumačiti pravila koja u trenutku donošenja odluka još nisu bila dovoljno razrađena.

Sama činjenica da je Vlada 29. rujna priznala kako se rok od približno 20 dana pokazao nedostatnim potvrđuje da provedbene mogućnosti gospodarstva nisu bile realno procijenjene prije donošenja odluka.

Odgoda je zato bila nužna, ali ne briše trošak i nesigurnost onih koji su se već počeli prilagođavati, angažirali dobavljače softvera, mijenjali mrežne stranice ili pripremali nove oznake i cjenike.

Hoće li sidrene cijene doista sniziti cijene?

Vlada kao cilj mjere navodi veću transparentnost, lakšu usporedbu cijena i zaštitu ekonomskih interesa potrošača. To su legitimni ciljevi. Potrošač svakako treba imati jasnu i točnu informaciju o cijeni.

Međutim, sidrena cijena sama po sebi ne snižava aktualnu cijenu. Ne ograničava maržu, ne smanjuje troškove rada, energije, najma, sirovina ili nabave i ne uklanja uzroke zbog kojih cijene rastu.

Njezin mogući učinak prvenstveno je informacijski i psihološki: potrošaču pokazuje koliko se cijena promijenila, a poduzetnika izlaže većem reputacijskom i tržišnom pritisku pri povećanju cijene.

U nekim segmentima maloprodaje takva usporedba može biti korisna. No kod usluga koje se mijenjaju po sadržaju, kvaliteti, trajanju, stručnosti ili individualnim zahtjevima klijenta povijesna cijena može biti neusporediva s današnjom. Ako se promijenio opseg usluge, ulazni troškovi ili način pružanja, dvije brojke same po sebi potrošaču ne objašnjavaju zašto je cijena drukčija.

Postoji i opasnost da prevelika količina dodatnih podataka ne donese veću jasnoću, nego upravo suprotno — još nepreglednije cjenike. Transparentnost nije isto što i gomilanje informacija.

Čemu onda sve to služi?

Službeno, mjera treba omogućiti potrošačima usporedbu sadašnjih i ranijih cijena, a državi lakše praćenje njihovih promjena.

U stvarnosti će njezin najizravniji rezultat biti prikupljanje i dostupnost velike količine strukturiranih podataka o cijenama te pojačan javni pritisak na poduzetnike koji ih mijenjaju. Hoće li to dovesti do stvarnog usporavanja rasta cijena, tek treba dokazati. Sama obveza ne jamči takav rezultat.

Bez jasne procjene učinka, razlikovanja velikih trgovaca od mikro poduzetnika i prilagodbe pravila stvarnim obilježjima pojedinih djelatnosti, postoji ozbiljan rizik da trošak provedbe bude konkretniji od koristi za potrošača.

Zaštita potrošača ne smije se svesti na administrativnu mjeru koja dobro zvuči, ali ne rješava uzroke rasta cijena. Jednako tako, poduzetnici ne bi smjeli iz medijskih izjava i naknadnih pojašnjenja sastavljati odgovor na pitanje što su točno dužni učiniti.

Zaključak: dodatno vrijeme nije dovoljno bez jasnijih pravila

Odgoda do 17. studenoga 2026. bila je razumna i nužna. No odgoda sama po sebi ne rješava temeljni problem: propis je donesen naglo, sa širokim obuhvatom i bez unaprijed dovršenog provedbenog okvira.

Do početka primjene potrebno je jasno definirati obveznike i iznimke, uskladiti pravila s različitim poslovnim modelima, pojednostavniti tehničke zahtjeve za mikro i male poduzetnike te objasniti na koji će se način mjeriti stvarni učinak na zaštitu potrošača.

Poduzetnicima nisu potrebne odluke koje se donose preko noći, a pojašnjavaju naknadno. Potrebni su im jasni propisi, realni rokovi i predvidivo poslovno okruženje.

Transparentnost cijena može biti koristan cilj. Ali ako put do nje stvara nerazmjeran trošak, pravnu nesigurnost i administrativno opterećenje bez dokazanog učinka na cijene, tada je opravdano pitati: štiti li mjera doista potrošača — ili samo stvara privid da se protiv inflacije nešto poduzima?

Napomena: Tekst je informativnog karaktera i temelji se na propisima i službenim pojašnjenjima dostupnima na dan 6. listopada 2026. Budući da su najavljeni dodatni pravilnici i pojašnjenja, prije poduzimanja konkretnih radnji potrebno je provjeriti aktualne propise i upute nadležnih tijela.

Službeni izvori

Odluka o isticanju dodatne cijene kao mjera izravne kontrole cijena, NN 101/2026

Odluka o objavi cjenika proizvoda i usluga kao mjera izravne kontrole cijena, NN 101/2026

Izmjena odluke o isticanju dodatne cijene, NN 110/2026

Izmjena odluke o objavi cjenika, NN 110/2026

Pojašnjenja Ministarstva gospodarstva za primjenu dodatne cijene i objavu cjenika